BIOGRAFSKI PODACI O DR. ADOLFU FELEŠA (Dr. Adolf Feles), PRVOG I PRIVREMENOG SEKRETARA LOZE JÖVENDŐ, KASNIJE BUDUĆNOST SOMBOR, U KOJU JE UNETO SVETLO 22. NOVEMBRA 1908. GODINE
(na osnovu originalnih dokumenata)
Dana 06. februara 1897. godine članovi lože Arpad (pun naziv Árpád a Testvériséghez), koja je osnovana 1870. godine i radila u Orijentu Segedin pod pokroviteljstvom Velike Simboličke Lože Mađarske, osniva svoj venčić u Somboru sastavljen od članova lože koji su poreklom iz Sombora i okoline ili žive i rade u Somboru.
Dana 22. novembra 1908. godine, somborski venčić prerasta u SZ ložu pod pokroviteljstvom Lože Arpad. Ima 9 članova, a privremeni Starešina Lože je Dr. Janoš Duhon (Dr. Duchon János), katolik, somborski lekar. Privremeni sekretar lože je Adolf Feleš, Jevrejin, lekar, rođen u mestu Bodrog – Monostorszeg (današnji Bački Monoštor) u blizini Sombora 22. septembra 1865. godine, sin Ignaca Feleša (Feles Ignácz) i Neti Blau (Blau Netty). Kumovi su mu dr. Ignac Goldštajn (Goldstein Ignácz) i Lipot Baranj (Bárány Lipót). Izvor: Jevreji venčani u Somboru 1886-1942, autor: Milenko Beljanski. Strana 10, tacka 36.) Pohađao je somborsku Gimnaziju gde je i maturirao1884. godine. Profesor, a kasnije i kolega, bio mu je Šoma Rac (Rácz Soma), najznačjniji somborski mason. U istoj Gimnaziji predavao je predmet zdravstveno vaspitanje u svih osam tadašnjih razreda sa fondom od dva časa nedeljno.
Pored rada u školi i redovne lekarske prakse, koju ubrzo napušta, osnovao je Institut za pripremanje vakcine protiv velikig boginja koja je krajem 19. i pocetkom 20. veka odnela mnoge živote. Dr. Adolf Feleš u Somboru, 01. marta 1897. pokreće i uređuje časopis Orvosügy (lekarska pitanja) na mađarskom jeziku koji je bio više od državnog no lokalnog značaja. Časopis je bio izuzetno progresivan baveći se pitanjima osnivanja socijalnih institucija, penzionisanja lekara (što se u to vreme nije obezbeđivalo), osnivanjem fonda za pomoć lekarima, njihovim udovicama i deci koja su ostala bez roditelja, radom lekara u otežanim uslovima. Časopis je pokrenuo ideju o osnivanju Lekarskog društva i stalno se borio protiv sujeverja i nadrilekarstva, a bavio se i istorijatom medicine i lekarske službe u tadašnjoj zemlji. U časopisu su se objavljivali i oglasi za nove lekove, gorku vodu, banje, kao i Institut za spravljanje vakcine protiv velikih boginja. Jedan od istaknutijih saradnika u časopisu bio je i Dr. Janoš Duhon. Skoro svi somborski zidari su početkom 20. veka, po osnivanju Slobodnog liceja, društva za unapredjivanje nauke i opšteg znanja, pa tako i dr. Feleš, redovno držali predavanja za građanstvo iz domena svojih struka i posebnih interesovanja. Slobodni zidar postaje 1902. godine u segedinskoj loži Arpad. 1911. godine, nakon 20-godišnjeg rada u somborskoj Gimnaziji i 9 godina aktivne SZ uloge u gradu, Dr. Adolf Feleš se seli u Budimpeštu i o njegovoj eventualnoj daljoj ulozi u somborskom slobodnom zidarstvu nema pouzdanih podataka.
Ovo je prevod prilozene molbe Adolfa Feleša za prijem u segedinsku ložu Arpad. Iz ovog dokumenta, kao i ostalih dokumenata u prilogu, može da se sagleda spektar formulara u tadašnjem postupku, način pisanja i sadržaj priloženih biografija, kao i postupak formiranja konačnog mišljenja o kandidatu.
Slobodnozidarskoj loži Bratstva Arpad, Segedin
Podržavajući svim srcem uzvišene ciljeve slobodnog zidarstva, tj. težnju za čovekoljubljem, obrazovanjem, slobodom i jednakošću i spremnošću da pružim svoj doprinos, molim poštovanu Ložu da bude ljubazna i mene da primi u svoje redove.
Dajem svoju časnu rec da na, osnovu ove moje odluke, donete svojom slobodnom voljom, neću, bez dopučtenja Lože, odustati od ove molbe.
U Somboru, 15. aprila 1902. godine
S poštovanjem
Dr. Adolf Feleš
Datum rodjenja: 22. septembar 1865.
Mesto rodjenja: Bodrog – Monostorszeg
Mesto stanovanja: Sombor
Zanimanje: lekar
A) Dajuci svoju časnu reč, da li izjavljujete, da se nikad niste uprljali nikakvim nečasnim delom? Na svoju čast izjavljujem.
B) Da li se ikad protiv vas vodio sudski postupak, ako da gde i sa kakvim ishodom? Nije se vodio postupak.
C) Da li ste već upućivali molbu za prijem nekoj drugoj loži i kakav je bio ishod vaše molbe? Nisam.
Za gornje izjave preuzimam svu odgovornost: Sombor, 16. aprila 1902. godine. Uvaženi Brat Dr. Janoš Duhon,
PRIMEDBA: kratka biografija i portret molioca priključiv je ovom listu.
Taksa za prijem: 70 kruna, 60 filera (24 krune=1 funta sterlinga u to vreme)
Mesečna članarina: 0 kruna
Srednju školu pohađao sam u somborskoj Velikoj Gimnaziji, gde sam maturirao 13. juna 1884. godine. Studije medicine sam završio na budimpeštanskom Naučnom fakultetu, odsek medicina, gde sam i stekao diplomu lekara 19. aprila 1890. godine.
1. januara 1891. godine, nastanio sam se u Somboru kao lekar stažista, te sam od tada tu stalno zaposlen u svojstvu lekara.
Vojni rok sam služio godinu dana, 1887.-88. godine, kao dobrovoljac u sanitetskoj službi, a po sticanju fakultetske diplome, postajem rezervni lekar asistent u zajedničkoj vojsci. 1894. godine, nakon oružane obuke, postavljen sam za vojnog lekara Mađarske Kraljevske Vojske, a od 1898. godine sam, kao takav, u rezervnom sastavu.
06. avgusta 1893. godine, stupio sam u brak sa Elom Šliser (Schlieser Ella), ćerkom pokojnog Emanuela Šlisera i supruge mu Berte Kaufman. U toku braka nam se rodilo dvoje muške dece.
U radu Somborskog Lekarskog Društva, osnovanom 1896. godine, uzeo sam aktivnog učešća. Od osnivanja do protekle godine bio sam sekretar Društva.
1895. godine, uz dozvolu Mađarskog Kraljevskog Ministarstva unutrašnjih poslova, osnovao sam Zavod za spravljanje vakcine protiv velikih boginja. Zbog zauzetosti radom u Zavodu, prestao sam obavljati svoje dužnosti lekara opšte prakse, te se isključivo bavim spravljanjem vakcine protiv velikih boginja i zubarstvom. 1890. godine, napisao sam stručni rad na temu Mortalitet od velikih boginja u Mađarskoj nakon uvodjenja Zakona o inokulaciji protiv velikih boginja 1887. godine, u odnosu na mortalitet od velikih boginja u drugim, razvijenim zemljama, koji sam poslao na adresu više stručnih casopisa.
Svojeručno pisani biografski podaci su verovatno nepotpuni jer dokument na sledećoj strani nije kompletan.
Br. 324/902
16. oktobar 1902. godine Orijent Segedin
Za Brata Šomu Raca (Rácz Soma).
U skladu sa cl. 175 Konstitucije, molim te da u vezi molioca Dr. Adolfa Feleša obaviš neophodnu inspekciju, te da me, u roku od tri sedmice, obavestiš da li ga njegovo materijalno stanje, reputacija i karakter čine pogodnim za prijem u zajednicu slobodnih zidara. Podaci o njegovoj biogafiji i drugi informativni podaci na raspolaganju su ti u sekretarijatu.
Sa bratskim pozdravom
Starešina lože
(potpis nečitak)
IZVEŠTAJ
Uvaženi starešino, draga braćo,
Dr. Adolfa Feleša već dugo vremena poštujem među svojim savremenicima kao nastavnika zdravstvenog vaspitanja i školskog lekara, te takođe dugo vremena i kao svog ličnog, dobrog prijatelja. Za sve to vreme, ne sećam se ničega, što bi, na osnovu njegovih stavova, bacilo senku na njegovu dobru reputaciju ili bi ukazivalo na nedostatke licnosti. Ipak je, medjutim, bilo slučajeva kada mu je njegova neobuzdana želja da dospe u redove članstva dala povoda za pogrešne procene. Otada sam se trudio da još dublje prodrem u njegovu dušu, te s radošću iznosim svoje iskustvo pred slobodnozidarsku javnost. Smatram da se ta nekontrolisana želja kod mog prijatelja molioca hrani njegovim pogledom na svet, svetonazorom, te da je dugo čekanje preraslo u nestrpljenje. Staviše, smatram da je ta velika neobuzdana žudnja za pripadnošću našem bratstvu za nas garancija da će njegova ogromna energija, otelotvorena u njegovoj žudnji za clanstvom, prerasti u oduševljenje slobodnozidarskog delanja. I do sada nas je podržavao u našim kulturnim aktivnostima i, kao školskom lekaru, ne samo da su mu se otvorile velike mogućnosti za humanitarni rad, već je takav rad i obavljao. Pošto, pored svega, živi i u sređenim materijalnim prilikama, smatram da je pogodan i dostojan da se primi u redove slobodnih zidara, te ga preporučujem kao takvog.
Br. 324/902
16. oktobar 1902. godine Orijent Segedin
Za Brata Mora Kelea (Kelő Mór).
U skladu sa cl. 175 Konstitucije, molim te da u vezi molioca Dr. Adolfa Feleša obaviš neophodnu inspekciju, te da me, u roku od tri sedmice, obavestiš da li ga njegovo materijalno stanje, reputacija i karakter čine pogodnim za prijem u zajednicu slobodnih zidara. Podaci o njegovoj biogafiji i drugi informativni podaci na raspolaganju su ti u sekretarijatu.
Sa bratskim pozdravom
Starešina Lože
(potpis nečitak)
IZVEŠTAJ
Odavno poznajem Dr. Adolfa Feleša i mogu da vas izvestim da ga njegovo materijalno stanje, reputacija, te karakter čine pogodnim i dostojnim da se inicira u našoj zajednici, te ga ovim preporučujem.
Br. 324/902
16. oktobar 1902. godine Orijent Segedin
Za Brata Dr. Janoša Duhona (Dr. Duchon János).
U skladu sa cl. 175 Konstitucije, molim te da u vezi molioca Dr. Adolfa Feleša obaviš neophodnu inspekciju, te da me, u roku od tri sedmice, obavestiš da li ga njegovo materijalno stanje, reputacija i karakter čine pogodnim za prijem u zajednicu slobodnih zidara. Podaci o njegovoj biogafiji i drugi informativni podaci na raspolaganju su ti u sekretarijatu.
Sa bratskim pozdravom
Starešina Lože
(potpis nečitak)
IZVEŠTAJ
Uvaženi starešino, draga braćo,
Sa moliocem, Dr. Adolfom Felešom, ne samo da smo savremenici već sam sa njim i u odličnim drugarskim odnosima. Taj drugarski odnos nije od skora već seže mnogo godina unazad. Za to vreme, imao sam dosta prilike da mu upoznam karakter i način razmišljanja. Svi mi imamo manje ili veće slabosti, pa tako i molilac Feleš. Međutim, te slabosti u poređenju sa njegovim dobrim crtama, među kojima značajno mesto zauzimaju njegovo dobro srce, humanistički stavovi, veoma iskrena kolegijalnost, idu u prilog njegovog prijema. Ove njegove izuzetne slobodnozidarske osobine ne poznajem samo na osnovu pripadnosti njegovom krugu prijatelja, već i šire, na osnovu njegove odlične reputacije. Njegovo materijalno stanje je sređeno, kao i sve ostalo u vezi čega ste me pitali, te je moj odgovor da ga toplo preporučujem za prijem.
Sa bratskim pozdravom
Janoš Duhon
U Somboru, 23. oktobra 1902. godine
Iz gornjih dokumenata se ne vidi samo postupak pripreme prijema kandidata, već se može ući u ljudsku dimenziju odnosa koji može da potekne iz profanog sveta i prenese u svet slobodnog zidarstva, gde se još i dalje obrađuje na dobrobit sve braće.
Na osnovu drugih dokumenata, koje ovde nisam naveo, jasno je da su se akteri ove male slobodnozidarske priče poznavali i pre no što su postali to što su bili, te da su svoje odnose produbili na najbolji način. Adolf Feleš je bio pripadnik osme generacije maturanata Somborske gimnazije 1884. godine, Janoš Duhon je bio dve godine mlađi od njega položivši veliku maturu 1886. godine, a Šoma Rac je bio profesor latinskog i starogrčkog iste škole 34 pune godine, između 1886. i 1920. godine i njen direktor u dva navrata (1912-1913 i 1918.), a dr. Feleš i dr. Duhon su u somborskoj Gimnaziji bili školski lekari i nastavnici zdravstvenog vaspitanja, dr. Adolf Feleš od 1891. do 1911. godine, a dr. Janoš Duhon u toku dva meseca 1911. godine.
Profesor Šoma Rac je, na osnovu činjenica i dokumenata, morao da bude veoma ugledan član segedinske Lože Arpad, a kasnije i somborskog venčića Filantropija, koji je prerastao u ložu 1908. godine naziva Jövendő (budućnik) do 1918. godine), primljenog nakon prvog svetskog rata, jer je odigrao značajnu ulogu u pisanju izveštaja o pogodnosti i dostojnosti prijema novih članova širom Vojvodine. Bio je savestan, iskren i iskusan slobodni zidar, koji je, upkos određenim nedostacima u ličnosti kandidata koji su bili predmeti njegovoh inspekcija, kao što je na pr. naveo u svom izveštaju o Dr. Felešu, “imao oko” za pravog kandidata koji će moći da da značajan doprinos svojoj loži. Dr. Adolf Feleš je, 6 godina po prijemu, postao sekretar loše, a kasnije i starešina.
Neosporno je da su izveštaji presudni za prijem kandidata, ali na plećima sastavljača izveštaja veliki je teret. Primer na koji sam naišao u starim dokumentima sa kraja 19. i početka 20. veka, odličan je primer kardinalne greške u izveštavanju o moralnim i ljudskim kvalitetima kandidata. Naime, kandidata Jakoba Fišera nisu primili u segedinsku Ložu sa obrazloženjem da je agresivan. Gosp. Fišer je uputio molbu loži Honszeretet (domoljublje) u Orijentu Baja, gde su njegov slučaj istražili i ustanovili da je “proglašen” agresivnim zato što se bavio boksom.