Antisemitizam Njegova Povijest I Njegovi Uzro

P. Guillaume Bernard Lazare: Antisemitizam, njegova povijest i njegovi uzroci

Rođen u Nîmesu 1865. godine u krilu židovske obi-telji koja je već stoljećima živjela na Jugu, Bernard Lazare je kao mlad došao u Pariz da bi tu završio svoje studije. Privukla ga je književnost, te je sa svo-jim rođakom, pjesnikom Ephraimom Mikhaëlom, koji je umro u dvadeset četvrtoj godini života, napisao dramasku legendu u tri čina, Zaručnica iz Korinta (La Fiancée de Corinthe), na temelju koje je Catulle Mendès napravio libreto za operu Briséis.
Još je objavio Ogledalo Legendi (Le Miroir des Légendes), zbirku filozofskih pripovijedaka i Političke i književne rasprave (Les Entretiens politiques et litté-raires) s Paulom Adamom, Henrijem de Régnierom i F. Viélé-Griffinom.
Kao odgovor na knjige Edouarda Drumonta objavio je 1894. djelo Antisemitizam, njegova povi-jest i njegovi uzroci (L'Antisémitisme, son histoire et ses causes). Kasnije, riskirajući puno, bacio se u borbu u korist obnove procesa prognanog na Vražji otok, i objavio je knjigu koja je postala znak za početak kampanje, Istina o aferi Dreyfus (La Vérité sur l'affaire Dreyfus, 1896).

Objavljivanje knjige Antisemitizam, njegova povi-jest i njegovi uzroci izazvalo je žustru raspravu s antisemitskim strujama, a naročito s Edouardom Dru-mondom, s kojim se Bernard Lazare borio u dvoboju. Poslije toga objavio je Antisemitizam i Revolucija (1895; Antisémitisme et Révolution) i Protiv anti-semitizma, povijest jedne rasprave (Contre l'antisé-mitisme, histoire d'une polémique, 1896. te ponovno izdanje 1898.;). Ta su dva teksta dopuna prisutnom tekstu, te su bila skupljena zajedno s neobjavljenom oporukom Bernarda Lazara i suvremenim svjedo-čanstvima u djelu Protiv Antisemitizma, koji su bili objavljeni 1983. u ovoj istoj niski. Predgovor stavlja točku na drugorazredne rasprave izazvane ovaj put u židovskim krugovima, zbog ponovnog izdavanja knjige Antisemitizam, njegova povijest i njegovi uzroci, rasprave koje “kažnjavaju” djelo s podr-žavanom legendom, u tim krugovima, prema kojoj se Bernard Lazare odrekao svojega remek-djela.
Bernard Lazare se teško razbolio. Umro je u Parizu, 2. rujna 1903. Imao je tek trideset i osam godina.
Iako je svjesno napisao u svojoj oporuci: “Što se mene tiče, želim - kada umrem - biti sahranjen bez ikakovog vjerskog obreda“, ipak su dva rabina od-pjevali kadiš nad grobom ovog ateista.
Što više, napisao je:

Već deset godina radim na jednoj knjizi o Židovima, čiji bi naslov trebao biti: Jobov Gnoj. Naći ćete sve moje bilješke približno poredane u mojemu kovčegu. Vjerujem da bi netko od mojih prijatelja, ako bi koji htio preuzeti tu klasifikaciju, mogao otuda izvući jed-nu knjigu bitnih zapažanja o Židovima, njihovoj po-vijesti, njihovom mentalitetu, njihovoj filozofiji. Ako bi Meyerson i Lucien Herr htjeli preuzeti taj zadatak, na tomu bih im bio zahvalan i to bi bila najbolja uspo-mena koju bi mogli dati u sjećanju na mene..“

Međutim, objavljivanje je došlo tek 1928. godine, zahvaljujući Samuelu (zvanom Edmond) Bernardu, jednom od braće Bernarda Lazara. Ova je apokrifna publikacija (cjelovit rukopis nije bio objavljen) bila učinjena bez suradnje Luciena Herra i Meyersona; na taj način je prekršena treća želja koju je izrazio Bernard Lazare, a koji je napisao: “Molim sve članove moje obitelji da se odreknu, prema mojoj izričitoj volji, svih prava koja im daje zakon. Poznajem dovoljno njihovu privrženost prema meni, da bih znao da će moja izražena želja biti dovoljna.“
Nu, nije bila dovoljna. Postojanje te oporuke krilo se od javnosti. A Samuel Bernard, koji nije dijelio socijalističko-anarhistička stajališta svojega brata Bernarda Lazara, sâm se proglasio „vjernim čuvarom prorokovih mislî“. Na ponovno izdanje knjige Anti-semitizam, njegova povijest i njegovi uzroci moralo se, dakle, čekati 1934. godinu, i na odanost Andréa Fontanaisa (izdanje Crés, Pariz 1934, predgovor A. Fontanaisa).
Godine 1983. godine Mireille Cherchevsky (po-znatija pod književnim pseudonimom Carole Sandrel), unuka Samuela Bernarda i glavna tajnica udruge Prijatelji Bernarda Lazara, povela je sudski proces protiv izdavača La Difference, da bi dobila pedeset tisuća franaka kao nadoknadu štete i nasilno umetanje u svaki primjerak ponovno otiskane knjige obavijesti čitatelju, gdje ona izražava svoja lukava tumačenja.
Pohranila je jedan bilježnički zapis na sudu napravljen u nazočnosti Maître Attala, pariškog jav-nog bilježnika, koji je, između ostalog, sadržavao svjedočenja gospođe Françoise Giroud, bivše ministrice, i gospodina Philippea Ragueneau, njezi-nog druga iz Liberationa, koji su „potvrdili kao istinu, kao što je bilo opće poznato, i prema njihovom osobnom saznanju“ da je Bernard Lazare umro bez oporuke!
I sve to kao jedini cilj da osnuje tobožnje pravo kolateralne nasljednice na sudu u parnici protiv izdavača svojega prastrica, zatim je pokušavala – uzalud - dobiti sudsku zabranu knjige Protiv antise-mitizma u kojoj se nalazila neugodno razotkrivena čuvena oporuka i dokumentarna bezvrijednost njezine gomile tumačenja, a kao motiv, s obzirom da je nasljednica samo ona, da ima pravo objave oporuke koju, uostalom, poriče!
Zanemarimo to.
I vratimo se samom Bernardu Lazaru, to jest, vra-timo njegove tekstove njegovim čitateljima.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License