Balada O Tebi Paketima Pismima I Drugim Posiljkama

BALADA O TEBI, PAKETIMA, PISMIMA I DRUGIM POŠILJKAMA
(posvećeno D.B.S.)
Ljubo R. WEISS

Sanjam te svu noć kako ozarena lica otvaraš paket,
I kako nježno grliš sve moje dodire,
I sve moje nemire!

Može li se napisati pjesma o Tebi,
paketima, pismima i drugim pošiljkama?
Zašto ne?
Kada može:
- o ljubavi i mržnji,
- o sreći i nesreći,
- o slobodi i ropstvu,
- o pravdi i nepravdi
- o ratu i miru,
- o raju i paklu,
- o zdravlju i bolesti,
- o nadi i beznađu
- o svjetlu i tami,
- o danu i noći,
- o prijateljstvu i neprijateljstvu,
- o vodama i pustinjama,
- o cvijeću i kamenju,
- o vodozemcima i pticama,
- o knjigama i crvotočinama,
- o miševima i mačkama…
što ne bi bilo balade o Tebi,
paketima, pismima i drugim pošiljkama?
Ali, posebno o Tebi i paketima,
Jednom od Tebe i jednom od mene,
Jednom krcatom ljubavlju «do neba»
I drugom krcatom ljubavlju «do neba i više»?
Prvo bješe pošiljka s knjigom poezije
I pjesmom posvećenom Tebi,
Možda bješe u njoj i pismo, nije bitno.
I onda stiže Tvoj paket s pismom -
I zajednička čestitka –Tebe i kćeri Tvoje,
Zakašnjela čestitka za rođendan:
«Želimo ti puno SREĆE –prizovi je sam,
puno SNOVA- izmisli ih, ti to umeš,
puno NADE – znaš da se bez nje ne može,
puno LJUBAVI - za to ćemo se mi postarati,
puno ZDRAVLJA – za to treba truda,
puno OSMEHA- za njih uvek ima razloga,
puno PARA – tj. dovoljno za bezbrižnost,
puno PESAMA – NAJLEPŠE SU JOŠ U TEBI…»
Buba mara bješe na čestitki,
U paketu još tri knjige:
«Razgovori o ljubavi», «Ruski prozor»,
«Antologija pripovedaka srpskih književnica»,
zatim, dvije mirišljave svijeće,
da, da i plišana žirafa, žirafica…
s kojom se djeca igraju….
I sve posložih na stol,
I dodirivah te stvarčice
Osjećajući na njima Tvoje dodire.
Svaki dodir osjećah ispod jagodica prstiju,
Srsi me, šašavog, prožimahu.
Plišanu žiraficu osovih na noge,
Gledah je netremice, pismo pročitavah više puta,
Do kasno u noć promatrah Tvoja slova na lijevo nagnuta,
Čitah Tvoje pismo zakašnjelo samo-
Četrdeset godina!
Tada mi nisi pisala i priznala ljubav,
Tada, kada smo se razišli, nisi pisala ništa.
Sada jesi – o ljubavi «do neba»,
Jer si kao dijete mislila da nema ni više ni dalje.
Poslah ti odgovor i na kraju, četiri riječi –
«Do neba i više!»
I sada put putuje jedan paket, prelazeći granicu,
Za Tebe i Tvoju kćer-pjesnikinju.
Ima u njemu jedan kompjuter, dvije knjige,
Diploma rabija za Tvoju kćer pričalicu,
Pismo za Tebe, tjedne novine iz zavičaja i -
Plišana deva koja između grba nosi -
Licitarsko srce s natpisom ZAGREB!
A u kompjuteru izbrisana sva memorija,
Izbrisane moje ljubavi iz bečkog razdoblja,
Da bi se našlo mjesta za moje poruke koje očekuješ,
Da bi rasprostrli postelju za nedoživljeno.
A srce što Ti šaljem bješe amajlija u autu,
Koji sada vozi meni neznani kupac,
Srce koje me čuvalo tisuće i tisuće kilometara,
To crveno srce licitarsko, njišući se ispred očiju…
Odnjihalo se Tebi da Te čuva, neka,
Kao i našu ljubav zakašnjelu.
Uzet ćeš ga među prste,
Veseliti se kao svakoj stvari koja Ti donosi,
Kažeš unaprijed, moje nježne dodire,
Koje želiš kao cjelov, kao melem-lijek, kao znakove.
Voljna si da primiš i sve moje nemire,
Jer ti si još udata žena s obavezama.
I nitko, pa ni ON kojem se molim uoči Šabata,
Ne zna što će biti dalje s nama –
Zakašnjelim ljubavnicima.
I ako bude samo ovo do sada –
Paketi, pisma SMS poruke i još poneka pošiljka,
I ova balada o Tebi i njima,
Znat ćemo da starimo s ljubavlju «do neba»,
I s ljubavlju «do neba i više».

Sanjam te svu noć kako ozarena lica otvaraš paket,
I kako nježno grliš sve moje dodire,
I sve moje – nemire!
(Virovitica, 6. 07. 2008.)

BlinkListblogmarksdel.icio.usdiggFarkfeedmelinksFurlLinkaGoGoNewsVineNetvouzRedditYahooMyWebFacebook

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License