AŠKENAZI LJEKARI
Prije okupacije Bosne i Hercegovine u Travniku su bili samo t.zv. hećimi i narodni ljekari. Prvi liječnici sa diplomom doktora medjicine su došli sa okupatorskom vojskom. Prvi civilni liječnici su skoro isključivo Jevreji Aškenazi iz Galicije. Dr Leopold Glück je bio prvi okružni liječnik, a iza njega je bio Bernard Zauderer, koji je devedesetih godina XIX stoljeća ostao u ovome gradu kao okružni liječnik i sanitetski inspektor do duboke starosti i umro je u Travniku kao penzioner. On je bio bez dvojbe najzaslužniji za zdravstvenu zaštitu grada i okružja Travnik, Dr Sigmund Schweiger je početkom ovoga stoljeća bio primarius Opštinske bolnice. Kao vrstan hirurg bio je u Travniku oko 10 godina i ostao je u pamćenju ljekara kao dobar organizator bolničke službe. Kao sekundarni liječnik u bolnici je bio u toj bolnici i dr Vilim Orlik, koji je bio u Travniku samo 3 godine prije prvog svjetskog rata. I o njemu je poblize napisano u članku "Nacionalno budjenje" na str. 2o.
Dr Fischel Rosenzweig je bio slijedeći upravnik i primarius Opštinske bolnice, koji je sa malim prekidom radio u Travniku preko 50 godina. On je kao bolnički i privatni ljekar zadržao visoko mjesto u sjećanju naroda, koji mu je povodom penzionisanja 1967.g. odao zasluženo priznanje. lako nije bio specijalista, vršio je sa uspjehom hitne operacije. Za vrijeme prvog svjetskog rata je izvršio i nekoliko operacija katarakta /zamućenja očnih leća/ izbjeglicama iz Novopazarskog sandžaka. Gospodja dr BLOCH, supruga visegodišnjeg predsednika Okružnog suda Samuela BLOCHA, radila je takodjer nekoliko godina u Travniku, najviše za preglede muslimanskih žena i djece. Dr Leon Schönfeld, je bio nasljednik dr Zauderera kao okružni liječnik poslije prvog svjetskog rata. On je prije toga bio više godina kotarski /i sreski/ ljekar na raznim mjestima. U Travnik je došao iz Zepča, gdje mu je bilo zadnje sresko mjesto. Osim ove dužnosti imao je u stanu privatnu ordinaciju za liječenje očnih bolesti /kao specijalista oftalmolog, što nije bio/. Nije služio u Travniku dugo, jer je došao na taj položaj kada je bio već dosta star i otišao je u penziju. Za Jevreje nije imao nikakve zasluge, niti je bio cijenjen od gradjjanstva.
Za vrijeme drugog svjetskog rata su bili u Travniku i slijedeći ljekari-Jevreji:
- dr Rafael Nahmias sa porodjicom -ženom, kćerkom i malim sinom- došao je već 1941. kada su ustaše bile preuzele vlast - iz Osijeka kao bakteriolog upućen od Zdravstvene uprave Zagreba sa preporukom, da ostane zaštićen od progona. Preuzeo je dužnost bakteriologa Doma zdravlja, u kojoj službi je ostao sve djo oslobodjenja Travnika i dalje do smrti 1952. godine /umro naglom smrću - vjerojatno od infarkta/. Njegova porodica je ostala u Travniku, gdje i sada žive. Kćerka Tamara, već udata, je službenica Skupštine opštine Travnik. U istom Domu zdravlja je radio i dr Band kao pedijatar /za dečije bolesti/. I on je preživio rat u Travniku, ali je umro poslije rata.
- Dr Leopold Kaufer, sadja penzionisani sanitetski pukovnik i profesor Hirurške klinike Sarajevskog univerziteta, je bio za vrijeme rata -poslan iz Zagreba - u Bosnu na suzbijanju endemskog sifilisa iako je bio hirurg-asistent Klinike u Berlinu. Iz Zovika /kod Pazarića/ gdje jevradio, zatražio ga je kasnije profesor dr Blagoje KOVAČEVIĆ u hirurško odjeljenje Sarajevske bolnice /djanašnje hirurške klinike/, pa je ondje radio u struci kao hirurg do jeseni 1944. godine. U oktobru 1944. kada je dr F. Rosenzweig u Travniku bio povrijedjen u nogu, tražili su ustaše hirurga iz Sarajeva. Ustaško zapovjedništvo je naredilo Zemaljskoj bolnici, da pošalju jednog hirurga. Pošto drugi nisu smjeli ići u Travnik, koji je onda bio opsjedjnut od partizana, odredili su dr Kaufera da ide. Prvi dan, 11.X 1944, nije mogao ići, jer je željeznička pruga od Lašve do Travnika bila prekinuta ili ugrožena od partizana, pa je tek slijedjećeg dana po naredjenju ustaša bio prevezen iz Lašve jednim oklopnim vozom /lokomotivom sa dva blindirana vagona/. Po dolasku u Travničku bolnicu radio je samo nekoliko djana jer je grad bio već 19.X 1944. zauzet od partizana. Pošto su se partizani morali povući iz Travnika, poveli su sobom dr Kaufera i dr Rosenzweiga sa ženom u Jajce. Tako su ova dva ljekara bili spašeni i ostali su u partizanskim bolnicama do oslobodjenja zemlje. Poslije rata se je dr Rosenzweig vratio sa ženom u Travnik /iz Jajca/, a dr Kaufer je ostao u Armiji i kasnije bio načelnik Hirurškog odjeljenja Vojne bolnice u Sarajevu.