ALBERT JOSIFOVIĆ
Doktor Albert Josifović penzionisan je kao potpukovnik JNA a nosilac je Albanske spomenice, medalje za hrabrost i medalje za oslobođenje Albanije a od naših odlikovanja irna: Orden zasluga za narod III reda, Orden za vojne za¬sluge sa zlatnim vencem i ordena NA sa zlatnom zvezdom. Albert Josifović govori: španski, turski, italijanski, srpsk i, i albanski. Albertovom ocu Josifu maternji jezik je bio ladino. Alberta je zatekla sudbina kao i mnoge njegove sunarodnike.
O svom životu doktor Albert nam kaže:
"Prva grupa Jevreja iz Prištine oterana je u Berat u Albaniju 6. maja, a druga 14. maja 1942. godine. U logoru u Beratu sam bio do 9. septembra kapitulacije ltalije, apotom se priključujem albanskim partizanima. Bio sam u omladinskom bataljonu koji kasnije dobija ime bataljon "Margarita Tutuljani". Otac ove hrabre albanske partizanke u vreme Mehmeda Zogua, kralja, bio je ministar prosvete u Albaniji. Margarita je 28. novembra 1942. godine održala govor ženama zbog koga su je kasnije streljali zajedno sa njenim bratom. Izdao ih je njihov sluga što je i priznao na saslušanju. Albanci iz Južne Albanije dosta su pomagali Jevrejima u nevolji. Bio sam u VII albanskoj brigadi apotom prelazm u Crnu Goru, u jugoslovenske partizane, gde kao lekar lečim tifusare. Balisti su nas napadali po čitavoj Albaniji, a naročito od Skadra do Titograda, tako da nismo mogli preseći put Nemcima koji su se potlačili. Kada smo stigli u Tropoju balisti nas i tu napadaju. Kada smo stigli u Tuzu, kod Titograda vodili smo borbu protiv Nemaca. Radio sam i kao šifrant telegrama pri Štabu divizije. Zatim slede borbe kod PljevIja, Višegrada,Ruda, Tutina, Sjenice i Kosovske Mitrovice. U Vučitrnu osnivam vojnu bolnicu u kojoj su lečeni tifusari i ranjenici. Iz Vučitrna odlazim za Podujevo, potom Gnjilane i na kraju stižem u Gostivar u Makedoniji. Gostivar sam napustio 25. juna 1945. godine i po završetku studija vratio sam se u jedinicu.
Dok je moja porodica bila u Beratu pretrpela je mnogo muka a prelaskom u Skadar po njih dolaze Gestapovci i hapse mog oca, brata Buka i Jakova kao i mog zeta Samuel Rubena i brata od strica Majer Katjela Ašera. Majer Ašer je sakupio oko 3500 napoleona radi otkupa. U Skadru ostaju majka Venezija i snaha Legri, žena Buka Ašera i troje dece: Venezija, MatiIda i Hana. Nakon pet dana oko ponoći upada u kuću pukovnik albanske žandarmerije i odmah je zavukao ruke u njedra našoj majci gde je našao nešto novca i zlata. Iz zatvora odlaze u Lušanje (Albanija) a posle osobođenja vraćaju se u Prištinu, dok sam se ja čitavo vreme nalazio u albanskim a kasnije našim partizanskim jedinicama. Dok se još moja porodica nalazila u Lušnju mi smo Lušnju napadali ali se nisam smeo javiti svojima jer bi im se neko osvetio a ovo je 1944. godina. Nalazio sam se u Tirani kada je izvršen atentat na Iljaza Agušija. Kolj Bib Mirakaj je bandit, inače je bio ministar u kvislinškoj albanskoj vladi. Ilijaz Aguši je 1942. godine Musoliniju poklonio 10.000 balista da mu pomognu u borbi.
Dok se moja porodica nalazila u Beratu mog oca je ranio jedan balista sa Kosova. A u to vreme u Beratu u Albaniji bilo je oko 2.000 balista s Kosova koji su bili raspoređeni po celom Beratu. Mog oca, kada je ranjen od strane balista, lečili su Italijani. Italijanski lekar major Dalesko zadržao ga je u bolnici do izlečenja. Inače ovaj major je sa svim svojim osobljem stupio u partizane a kasnije se vratio u Italiju. Bio sam očevidac kada je jedan od Jevreja, verovatno iz Beograda, uspeo da u Prištini 1942. godine iskoči iz kamiona kojim su ga sprovodili, ali su ga dva Šiptara jurila dok ga nisu uhvatila i predala Nemcima.
Doktor Albert nam je ispričao jedan zanimljiv slučaj:
Mušon Ašer i sin mu Solomon nalazili su se u logoru u Beratu. Jednoga dana, ne zna se kako i preko koga, javljeno im je da je Mtišonova žena Estera Solomonova majka bolesna kojom prilikom su ih pustili da odu do Prištine i vide bolesnu Esteru. Estera posle nekoliko dana umire. Prilikom sprovoda iz povorke izvode Mušona i Solomona i odvode ih na streljanje. Razlog svemu ovom je jedan Šiptar koji se zaljubio u Solomonovu ženu Sarinu koja je poticala iz bogate jevrejske porodice iz Novog Pazara, a inače je bila mnogo lepa. Odmah po streljanju njenog muža Solomona i svekra Mušona Sarina se udaje za ovog Šiptara. Sarina je sa Solomonom imala dva sina i jednu kćer koje su tetke povele sobom u Izrael na osnovu sudske odluke dok je Sarina pre nekoliko godina umrla u bedi. S ovim Šiptarom imala je jedno dete.
U vezi netacnih podataka o Sarini rodjenoj Konforti, pogledati ispravke na stranici o novopazarskoj porodici Sumbulika Konfortija.