Neobjavljene pesme Isaka Samokovlije, zahvaljujući bratu Haimu Samokovliji koji je omogućio i dozvolio štampanje u časopisu KADIMA, br.32 1975.god.
Isak Samokovlija
APATIJA (noć poslije pogroma)
Teska je sudba na kolevku pala
Te izgara život ko večiti san
Naše su majke prešle puno zala
I do nas je dopro mnogi takav dan.
U prastaro vreme za svetih hagada
Živila je snaga i mišića trud
Žarilo se oko što znade da strada
I buktala strasna i kićena grud.
Sada su samo ostale stene :
Mahovina kiti istrošen zid
Tu i tamo u molitvi život vene
I u suze gorke istapa se vid.
Prolaze dani brzo il polako
I po koja svetla il krvava noć
Pa čuje se vapaj i uzdisaj jako
Onih što miruju i što će još doć !
JUDIN OPROŠTAJ
I srdašce plaho i nemirna njedra
Oj kako mi blaži ko uzdisaj blag
Taj tihani šapat sa mirisna cedra
Tajnovito slažeć kroz tanani mrak.
Ko pjesme s nevidljivih napetih žica
Ko djetinji osmjeh il sladanji glas
Al dražesna goro ne otkrivaj lica
O sakri te grudi i cijeli tvoj kras.
Ta eto će skoro i zora da rudi
I ševin da jekne zamamljiv zvuk
Ta eto će skoro i trublja da budi
I strijela da zviždi i nesretni luk.
Ah tada te moram da ostavljam goro
I koplje da grabim i krvavi mač
Da zamjenim draži – o ne zvani zoro-
I mjesto tvog šapta da začujem plač.
I radostan uzvik al na drugoj strani
Oj Sirac će kleti da pobjedi znam
Ta uzalud čast će Juda da ti brani
Slobode će mile bit srušen ti hram.
Ti nemaš o grudo već lovore one
Što nisu ni znali što reći će strah
Sad sinovi tvoji su suze što rone
Što siplju po sebi pepeo i prah.
A ti o nesretna što krasna si bajna
Ti skoro ćeš biti već Siraca plijen
I na tvom nebu levana će sjajna
Oj skoro već blijede da postane sjen.
Ah! S istoka eno već sunce se rađa
I ljubi ti lice i šarenu grud
O tako li krasna i slađa i slađa
Zar udes taj da pretrpiš krut.
O zemljo, o majko, još udisaj samo
Svog zraka mi čista I slobodna daj
Ta eno me u boj već pozivlju tamo
Da dijelim se s tobom al za navjek znaj.
O čuješ li trublje gdje svuda se ore
O zemljo o majko to kobni je znak
Ta zaplači strašno nek tresu se gore
Nek ustanu mrtvi da brane ti prag.
O naprijed sad naprijed već eno junaka
To David gle ide i Jonatan s njim
O izlazi sunce nek nestane mraka
I bez suza u boj sa Sircima tim!
ZA NOVIM ŽIVOTOM
Nek prestane jecaj što probija grudi
Oplakujuć prošlost i srušen ti hram
Nek prestane pjesma što plače i moli
Nek jekne sad nova ko vatreni plam.
Nek prestane pjesma što plače i moli
Nikanor se zakle da srušit će sve
Nek jekne sad nova života što daje
Da skršimo lance i sve što nas tre.
Nek jekne sad nova života što daje
Ko Judina trublja i krvavi mač
Nek jekne sad nova slobodi što vodi
Nek prestane jednom to ropstvo i plač!
